Hidrotehnika je profesionalna oblast sa dugom i bogatom tradicijom, čiji koreni se?u jo? u vreme Mesopotamije, Vavilona, drevnog Egipta i Grčke, odnosno Rimskog carstva. Slično kao i u drevna vremena, dana?nja hidrotehnika duguje veliki deo svog postojanja (kao i sigurnu budućnost) činjenici da su vode u prirodi izuzetno nepravilno raspoređene kako po prostoru tako i po vremenu. Stoga se hidrotehnički in?enjeri tradicionalno bave prikupljanjem i dovođenjem zahtevanih količina vode tamo gde i kada su potrebne, odnosno za?titom stanovni?tva, industrije, infrastrukture, itd. od ?tetnih vi?kova vode (kao ?to su podzemne vode, plavne vode, itd.). Tradicionalne delatnosti hidrotehničkih in?enjera su vezane za sisteme za snabdevanje vodom i kanalisanje (odvođenje upotrebljenih voda) u naseljima, navodnjavanje i odvodnjavanje, regulisanje reka i za?titu od poplava, kao i brane odnosno akumulacije za prikupljanje vode za vodosnabdevanje i navodnjavanje. Hidrotehnički in?enjeri se takođe tradicionalno bave lukama i pristani?tima, kao i kori?ćenjem reka odnosno kanala za plovidbu. Takođe, jo? od prve hidroelektrane na vodopadima Nijagare, hidrotehnički in?enjeri se bave kori?ćenjem vodnih snaga za proizvodnju energije.

Dana?nje vreme, međutim, zahteva od hidrotehničkih in?enjera da svoju delatnost
pro?ire i na in?enjerstvo okoline u oblasti voda. In?enjerstvo okoline (en.
Environmental Engineering) je relativno mlada oblast koja se, generalno, bavi
zagađenjem vode, vazduha i tla. Ova oblast se bavi izučavanjem uzroka i stepena
zagađenja, odnosno in?enjerskim postupcima za redukciju odnosno eliminaciju
zagađenja i rehabilitaciju zagađenih zona. Stoga hidrotehnički in?enjeri danas
moraju da se bave ne samo tradicionalnim problemima, kao ?to su količine i
strujanje vode, već moraju da u svoje delatnosti dodaju i razmatranje problema
okoline u oblati voda, kao ?to su transport zagađivača u prirodnim vodama usled
hemijskog, biolo?kog ili termalnog zagađenja, odnosno uop?teno kvalitet voda.
Pored toga, dana?nja povećana briga za probleme okoline i prateća pravna
regulativa u oblasti voda naprestano dodaju nove teme i zadatke za in?enjere u
oblasti hidrotehnike i in?enjerstva okoline vezanog za vode. Primeri ovakvih
zadataka uključuju:

Građevinski fakultet Subotica nudi sledeće akreditovane programe u oblasti
Hidrotehnike i vodnog in?enjerstva okoline:
Osnovne akademske studije, program Hidrotehnika i vodno in?enjerstvo okoline
? 4 godine
Osnovne akademske studije sadr?e niz baznih i primenjenih predmeta iz oblasti
hidrotehnike i vodnog in?enjerstva okoline, kao ?to su: mehanika fluida,
hidraulika, hidrologija, podzemne vode, hidroinformatika, snabdevanje vodom i
kanalisanje naselja, hidrotehničke melioracije, hidrotehničke konstrukcije,
regulacija reka odnosno rečna hidraulika i morfologija sa za?titom od poplava,
preči?ćavanje otpadnih voda itd. Međutim, program takođe obezbeđuje ?iroko
obrazovanje iz oblasti građevinskog in?enjerstva uop?te. Program sadr?i predmete
iz oblasti geomehanike, konstrukcija, izvođenja građevinskih radova,
građevinskih materijala, saobraćajnica, geodezije i geologije.
Diplomske akademske ? master ? studije, program Hidrotehnika i vodno
in?enjerstvo okoline ? 1 godina
Diplomske akademske ? master ? studije u ovoj oblasti obezbeđuju dublje
razumevanje tradicionalnih problema hidrotehnike i sticanje savremenih znanja
potrebnih za definisanje strujne slike, brzina, protoka, pritisaka fluida,
dubina itd. Pored toga, master program uključuje izučavanje transportnih procesa
(kao ?to su transport zagađivača, toplote, suspendovanog nanosa itd.) u
podzemnim i povr?inskim vodama. Pored teorijskih osnova, master program
obezbeđuje i sticanje praktičnog iskustva u kori?ćenju savremenih matematičkih
modela i mernih postupaka u oblasti hidrotehnike I vodnog in?enjerstva okoline.
Prema tome, master studije programa za Hidrotehniku i vodno in?enjerstvo okoline
obezbeđuju produbljivanje i osavremenjavanje znanja stečenih tokom osnovnih
akademskih studija, a istovremeno predstavljaju prelaz ka doktorskim akademskim
studijama.
Doktorske akademske studije, program Građevinarstvo, oblast Hidrotehnika i
vodno in?enjerstvo okoline ? 3 godine
Doktorske akademske studije ? program Građevinarstvo ? Građevinskog fakulteta
Subotica omogućavaju da se, kroz izbor predmeta, kandidati prete?no usmere ka
oblasti Konstrukcije i materijali, prete?no usmere ka oblasti Hidrotehnika i
vodno in?enjerstvo okoline, ili usmere ka nekoj kombinaciji ove dve podoblasti.
U slučaju da kandidat izabere oblast Hidrotehnika i vodno in?enjerstvo okoline,
pored grupe matematičkih predmeta preporučuju se predmeti o principima merenja,
tečenju viskoznog fluida, turbulentnom tečenju, procesima na slivu, grupa
eksperimentalnih predmeta, grupa teorijsko-numeričkih predmeta, predmet o
transportu nanosa i predmet o preči?ćavanju otpadnih voda, svi iz izabrane
oblasti.
Metode izvođenja nastave i načini ocenjivanja znanja su u principu isti za
sve predmete Hidrotehnike i vodnog in?enjerstva okoline, bez obzira da li se
radi o osnovnim akademskim studijama, diplomskim akademskim (master) studijama,
ili doktorskim akademskim studijama.
Predavanja su praćena kontinualnom izradom zadataka, direktno povezanih sa
ispredavanom materijom, čime se obezbeđuje bolje razumevanje ispredavane
materije i sticanje iskustva u re?avenju problema iz predmetne oblasti. Zadaci
se zadaju kontinualno tokom čitavog semestra, a zahteva se da se svaki zadatak
zavr?i u zadatom roku. Po pravilu se, posebno na osnovnim studijama, zadaju
kraći zadaci sa rokom izrade od jedne do dve nedelje. Na master i doktorskim
studijama se na pojedinim predmetima ili oblastima studijskog istra?ivačkog rada
mogu, pored kraćih zadataka, zadavati i du?i semestralni projekti. Zavisno od
predmeta, zadaci odnosno semestralni projekti mogu uključivati i računarske ili
eksperimentalne zadatke. Zavisno od nivoa studija, računarski zadaci se
zasnivaju ili na primeni raspolo?ivih matematičkih modela (softverskih paketa),
ili na samostalnom razvijanju numeričkih procedura. Obaveza nastavnika odnosno
asistenata je da svaki zadatak na vreme pregledaju, ocene i, po potrebi,
proprate komentarima i preporukama. Obaveza studenata je da se zadaci zavr?e u
zadatom roku. Na ovaj način se obezbeđuje efikasna interakcija nastavnog osoblja
i studenata tokom čitavog semestra, odnosno kontinualni rad tokom semestra.
Ocena rada na predmetu zavisi od rada tokom semestra i rezultata zavr?nog ispita.
Ukupna ocena zadataka rađenih tokom semestra donosi 50% krajnje ocene, odnosno
radom tokom semestra se mo?e steći maksimalno 50 poena, dok minimalni zahtevani
broj poena iznosi 27.5. Preostalih 50% ukupne ocene donosi zavr?ni ispit, tako
da se na osnovu rezultata zavr?nog ispita mo?e se steći maksimalno 50 poena, a
minimalni zahtevani broj poena iznosi 27.5. Krajnja ocena se formira kao srednja
ocena rada tokom semestra i rezultata ispita, pri čemu se za pozitivnu ocenu
zahteva minimalno 55 poena.
Nastavno osoblje je na raspolaganju studentima ne samo tokom predavanja i ve?bi,
već i za vreme sati predviđenih za konsultacije tokom čitave nedelje.